Neuroradiologija je grana radiologije koja se bavi dijagnostičkim pretragama i intervencijskim (endovaskularnim) zahvatima u području središnjeg živčanog sustava, odnosno mozga i kralježnične moždine.

Ovo područje medicine karakterizirano je izrazito brzim razvojem poslijednjih desetljeća, na što je uvelike utjecao razvoj tehnike, praćen kontinuiranom izobrazbom i entuzijazmom neuroradiologa.


Dijagnostička neuroradiologija

Najčešće korištene i najvažnije dijagnostičke metode u neuroradiologiji su kompjuterizirana tomografija (engl. computed tomography – CT) i magnetska rezonancija (MR, u engl. literaturi magnetic resonance imaging - MRI), koje omogućavaju slojevni (tomografski) prikaz dijela tijela u različitim prostornim ravninama.

CT detektira apsorpciju rendgenskih zraka u snimanom dijelu tijela i bilježi gustoću tkiva, čime omogućava međusobno razlikovanje tkiva, kao i prikaz patoloških procesa u organizmu.
MR se služi magnetskim svojstvima različitih tkiva, omogućavajući izvrstan prikaz mekih tkiva. Osim anatomskog prikaza strukture tijela, u neuroradiologiji pruža uvid i u funkcioniranje mozga, metaboličke promjene, mikrocirkulaciju i arhitekturu na razini stanica naših tkiva.

Pri snimanju obje vrste pregleda, CT-a i MR-a, bolesnik leži u uređaju u prostoru nalik tunelu. CT je vrlo brza metoda snimanja koja traje nekoliko minuta, dok MR pregled traje značajno duže, od 20-ak minuta do 1h, pri čemu je važno da bolesnik miruje. Ovisno o razlogu snimanja, moguće je da je potrebno intravenski primijeniti kontrastno sredstvo.


Intervencijska neuroradiologija

Intervencijska radiologija je područje u kojem se tzv. minimalno invazivnim postupcima provodi liječenje ili dijagnostika. U neuroradiologiji se gotovo isključivo provode postupci liječenja krvnih žila mozga i kralježnične moždine, koji danas u velikog broja bolesnika zamjenjuju klasične neurokirurške operacije. Prednosti ovakvih zahvata su općenito manji rizik za bolesnika i očekivano brži oporavak od zahvata, s kraćim boravkom u bolnici, dok je negativna strana neizbježno korištenje rendgenskog zračenja pri provođenju intervencije. U nekih bolesnika, međutim i dalje prednost ima neurokirurška operacija.

Sinonimi za ove metode liječenja su radiološka intervencija, endovaskularni zahvat, embolizacija ili stentiranje. Bolesti i stanja koja se najčešće liječe ovim postupcima su: suženje (stenoza) vratne arterije ili arterije mozga, aneurizme (lokalizirana proširenja) arterija mozga, arterio-venske malformacije (AVM) i fistule (AVF), a moguće je i liječenje tzv. ishemijskog moždanog udara u vrlo ranoj fazi nakon nastanka.